1earth1spirit

IZ RUKU MAGOVA:

smirna, zlato i tamjan

već postojećem, uzlaznom sjaju nadodaju simboliku čudesnog svjetla epifanije – apsolutne objave i svoje dveri otvaraju svima onima koji tragaju. Činjenica je da je kršćanska tradicija od magova napravila kraljeve, i to trojicu zbog ova tri dara.

Egipatski papirusi, Vede, Biblija, Kuran – posvuda se spominje smirna u obrednim ritualima. Smirna i tamjan su bile dvije tvari koje su se obavezno koristile za kađenje, balzamiranje, liturgiju i meleme. Zlato je oduvijek simbol mudrosti i dalekovidnosti i predstavlja duhovnu čistoću.Mag (perz. Maguš, lat. Magus, grč. μάγος; Magos) je riječ koja je u uporabu ušetala iz staroiranskog svijeta, a od 4. st. p.n. e. i označavala je drevne stručnjake iranske religijske tradicije. Lingvistički izrasta iz indogermanskog korijena *magh – u značenju „moći, (uz)moći, (po)moći. Značenje prije navedenog vremena ostaje u magli.Iako nerijetko (negativnim konotacijama) povezani s nekromancijom, odn. evokacijom mrtvih zaradi proricanja (Strabon), izraz mag odn. magi spaja znanost starog svijeta: i zvjezdoznanstvo, i vidovitost i udubljivanje u onostrano…

"Ja sam svjetlo svijeta!"

Svarga i Varuna

i Xmas i Navidad i Natal i Noël....

Činjenica da se Sunce počinje uzdizati i da dan postaje dulji vidljiva je ljudskom oku točno četiri dana nakon zimskog solsticija, odnosno oko 25. prosinca, datuma koji se vezuje uz mnoge proslave svjetla i ponovnog rađanja Sunca. Svima koji dana 25. prosinca, iščitavaju drevne poruke svjetla, želimo oganj u srcu. Slavene koji slave (ima li povezanosti:)), podsjetimo da su primjerice, južni Slaveni štovali Svaroga kao Boga svjetlosti, vatre i topline, a da je on spoj Svarge i Varuna iz sanskrta.

Za kršćane, nesumnjivo,  noćas počinje razlika od onih trinaest dana između računanja xmasa po gregorijanskom i julijanskom kalendaru. U starim grčkim inačicama Novog Zavjeta, slovo (χ) [hi], prvo je slovo imena Krist (Χριστός). Slično se latinično slovo X koristilo za skraćenicu riječi Krist, a engleski je savršeno preuzeo ovo, spojivši Christ's mass tj. Krista s misom i skovao zgodan izraz: xmas! Naš je Božić jednostavno skraćenica od riječi „Bog“ – i zgodno se kao izraz uklapa u ideju o misi za Krista, za njegovo navodno rođenje (nitko ne zna kada se točno rodio, koplja se lome oko toga)

Νικόλαος ο Θαυματουργός

1.500 godina tradicije, pretjerivanja u legendama, pobožni žar, kičasto ponižavanje i nemilosrdno trženje, pedagošku instrumentalizaciju, folklorističko preispitivanje i marketinšku  trivijalizaciju – sve je ovo jedan starac začudno dobro preživio: usprkos svemu – još ga ima! Pa  tko ima feeling, iza masovnih čokoladnih djedova i prečesto samo formalno zaživljenim običajem, uspije otrkiti komadić poruke stare svetosti, koja se zadržala kako u legendama, tako i u običajima.

Nadiruće marširanje čokoladnih figurica u supermarketima započinje – ako ne baš direktno nakon uskršnjih zečeva ili završetka ljeta, a onda zasigurno sredinom jeseni, kada se nakon Svisvetih – police pune „spokojnim mirom“ nadolazećeg adventa. Više nije jasno da li današnja djeca štimung adventa doživljavaju kroz subjektivna iskustva(čitaj-osmozom roditeljskih poruka) , ili pak podliježu reklamnim sloganima, no čini se da njuše topli, zlatno blješteći Dječji raj, gdje kraljuje dobronamjerna pravda i gdje se pokloni dijele bez osvrtanje na zasluge. Taj raj je personificiran i nosi jedno ime: sveti Nikola!

Sveti je taj Nikola samo još malom broju, čak i onima u klerikalnim krugovima. Svetac ima loše karte, jer njegova je svečanost – a time i njegova popularnost, pala kao žrtva rimskom kalendaru.