Thursday, 23 August 2012 00:25
Tamannu


RIJEČI I ISKUSTVO
Možemo mnogo saznati o metodama, strukturama, konceptima, no znanje o nečemu ne uključuje to nešto samo po sebi. Dijete na primjer ne zna o pojmu mokro. Ono isprva iskusi mokrinu. Tek potom nauči asocirati to iskustvo, taj osjećaj s riječju i simbolom kojim nazivamo mokrina. Moderno društvo suviše često zamjenjuje i nadomješta simbol sa stvarnošću tj. realnošću. A to je kao da uđemo u otmjeni restoran, sjednemo i – progutamo meni. Živimo u posredovanom svijetu riječi i koncepata, a mnogo manje zalazimo u neposredno iskustvo. Želeći iskusiti budističku meditaciju, Eric Weiner je posjetio Himalajski budistički centar u Katmanduu. Prvo što je ugledao bile su knjige, čitava biblioteka – divota od bibliotečne raskoši. To mu se učinilo čudnim jer budisti su poznati po tome da i ne drže mnogo do riječi. Riječi su distraktibilne, varljive, hvataju u klopku. Govoreći o blaženstvu, za Erica i njemu slične (a ima nas) nema dragocjenijeg trenutka tzv. „subjektivnog osjećaja blagostanja“ od druženja s knjigom, a kada još mogu podcrtati koji zanosni redak ili cijeli ulomak – sreći nema kraja.
Read more...
|
Sunday, 25 March 2012 00:49
Tamannu


Kako nahraniti demona u pet koraka
Na ulazima u većinu budističkih hramova stoje statue zastrašujućih demona. Struktura simboličkog ulaza ukazuje na to da svaki čovjek, bez iznimke, isprva mora raščistiti s demonima kao što su strah, agresivnost, kušnja, neznanje... e da bi stupio na sveti prostor. Demone ne možemo zaobići, niti nadići niti ih se riješiti. Za razliku od problema koje čovjek nikada definitivno ne razriješi, nego ih u najboljem slučaju nadiđe, demone niti nadilazimo niti ih se rješavamo, već ih – u budističkom smislu ne-dualnosti – pretvaramo u saveznike, ako znamo kako. Tsültrim Allione ovaj proces aliiranja s demonima naziva „hranjenje vlastitih demona“, a oslanja se na drevnu tibetansku Chöd tradiciju – žensku liniju započinje bud. učiteljica Machig Labdrön (1055–1145). Čak je i tada ova praksa bila neobična, no ubrzo se širi i postaje integralni dio svih četiriju tib. škola. Chöd se još naziva i „prodor kroz ego“. Metoda hranjena demona ne zahtijeva nikakvo budističko predznanje ili poznavanje bilo koje spiritualne tibetanske praksek a nadaje se kao matrica koja od dominacije vodi k integraciji, pri čemu umnogome podsjeća na rad sa sjenama, u smislu arhetipske psihologije, jer na demone gleda kao na nevoljene aspekte vlastitog bića.
Read more...
Friday, 09 March 2012 23:33
Tamannu


MOĆNE MILOSRDNICE
U Tibetu postoji drevno vjerovanje prema kojem sve žene koje steknu natprirodne moći postaju strašne boginje poznate pod zajedničkim nazivom Dakini. Ovo vjerovanje izvrsno oslikava priča o Ghantapi, velikome znalcu kojeg u Tibetu jako cijene. On je u 9. st. p. Kr. boravio na redovničkom sveučilištu u Nalandi gdje je za svoju partnericu i obrednu ženu uzeo kćer lokalne prostitutke. Međutim, kako su redovnici obvezani zavjetom celibata, ovi su njegovi postupci izazvali javni skandal. Kada se suočio sa svojim kršenjima redovničkih pravila, Ghantapa i njegova supruga uzdigli su se u zrak te pretvorili u božanstva Chakru Samvaru i Vajru Dakini. U tibetanskom jeziku poznate kao khangro-ma (zračne lutalice), strašne Dakini vrlo se često spominju u književnosti reda nyingma-pa, gdje se govori o tome kako mogu letjeti zrakom poput anđela i prenositi mudrace na velike udaljenosti. Kao supruge ili „mudrosne partnerice“ vrhovnih Buddha, Dakini posjeduju povjerljivo znanje stečeno iz prve ruke o posebnim mantrama, prakticiranju joge i ezoteričnim obredima. Stoga su se veliki znali približavali Dakinijama kako bi naučili tajne tehnike i obrede kojima bi stekli nadljudske sposobnosti opažanja i neopisive moći.
Read more...
Sunday, 04 March 2012 17:04
Tamannu


Joga sanjanja - Aro gTer
Trećinu života provedemo spavajući pa se čini svrsishodnim iskoristiti to vrijeme na najbolji mogući način. Ako nam je praksa uslijed ritma života samo formalna, onda joj posvećujemo tek mali djelić svakodnevnice, a posvetiti se nečemu istinski krucijalno je za svakoga koji živi i radi; pogotovo na Zapadu imamo malo vremena. Zbog toga se i podučava joga sanjanja – važno je iskoristiti taj segment trećine. Postoje mnoge škole joge sanjanja. Ovdje će biti riječi o jednoj tibetanskoj metodi koja koristi tri sloga, ne zahtijeva financijske investicije, ne potrebuje specijalne trenere ili škole lucidnog sanjanja, izvediva je i vrlo individualno podesiva.Ova tri sloga predstavljaju zapravo tri različite prakse. Prva se naziva a-chung, ili „malo a“ vokal je kratak i lagano se „uzdiže“. A-chung je umnogome zajednička svim tradicijama, no slog u sredini – bijeli A – posebna je forma, tipična za Aro gTér, školu koja se bazira na Dzogchen praksi, onoj koju je S. Rinpoche tako lijepo opisao u Tibetanskoj knjizi o življenju i umiranju. Karakterizira ju neobična jednostavnost, porijeklo joj je ne-redovničko, a umnogome je podobna za individualan rad. Aro na tibetanskom znači „okus primordijalnog A“, koji je glavni vokal (mada se govori o „slogu“) u Vajrayana budizmu, a gTér je tibetanski fonetski zapis terme odn. otkrivenja, koje je pak (pogotovo od 19. st.) čvrsto vezano za žensku energiju. Za ovu školu tipičan je i posljednji, treći slog joge spavanja - A’a’a: donekle nalik slogu Om – A je obješeno, a dodatni a-chung također „vise“ na dnu. Izgovara se silaznim glasom i otegnuto. Sve ovo povezano je sa subatomskom strukturom bića (tiglés), a to su esencije elemenata (zemlja, vatra, zrak, voda, prostor). Govoreći o spavanju, nikada ne kažemo da se prikradamo spavanju, ili da se penjemo na spavanje, nego zapadamo u san.
Read more...
Monday, 19 December 2011 00:37
Tamannu

WU WEI
Zemlja koje nigdje nema – to je pravi dom...Ovako završava jedan od stihova iz Tajne Zlatnog cvijeta – knjige svijesti i života (njem. izdanje 1929). Stih je to začudne tajanstvenosti, a prethodi mu: I tajna još dublje tajne. Značenje čitavog stihovnog zapisa dade se - upućuje nas prevoditelj s kineskog, Richard Wilhelm . svesti na sljedeće: djelovanje putem nedjelovanja, ili – kako to kineski zvuči – Wu Wei. Jung u predgovoru govori o tome da su svi najveći i najvažniji životni problemi ustvari nerješivi i da oni to i moraju biti budući da izražavaju nužnu polarnost koja je imanentna svakom samoregulirajućem sustavu. Probleme nikada nije moguće riješiti, njih se jedino može nadrasti. Promatrajući životni put onih koji su prešutno, gotovo nesvjesno nadrasli sami sebe, uočio je da su njihove sudbine imale nešto zajedničko.
Read more...
|
|
|
|
|
|
Page 1 of 4 |