MOGLO JE BITI I GORE

Herman je bio vječiti optimist. Štogod da mu de desi, rekao bi samo:

- Moglo je biti i gore.

Jednoga dana se njegov susjed Amos vratio kući i zatekao svoju ženu s nepoznatim muškracem. Ubio  ih je oboje i kasnije su ga uhitili. Dok su svi prepričavali tragediju, Herman je samo dobacio :

- Moglo je biti i gore.

- Kako je moglo biti gore? - dreknuo je susjed, "dvoje ljudi je mrtvo, a naš dragi Amos će ostati u zatvoru do kraja života!"

 21.03.1953.

se dogodilo. Ono što će Osho nazvati sastankom sa smrću i Bogom: Radio sam tijekom mnogih života,  radio sam na sebi, borio se, cinio sve što može da se cini - a ništa se nije dogadalo. Sada razumijem zašto se ništa nije dogadalo. Sam taj napor je bio prepreka, same ljestve su spriječavale , sam nagon za traganjem je bio prepreka. Ne da covjek može dospjeti bez traganja. Traganje je potrebno, ali onda dode trenutak kada traganje mora biti odbačeno. Čamac je potreban da bi se prešla rijeka,ali onda dode trenutak kada morate izaći iz camca i potpuno zaboravite na njega i napustite ga. Napor je potreban, bez napora ništa nije moguce. A takoder, jedino sanaporom, ništa je moguce.Upravo pred dvadesetprvi mart 1953, sedam dana ranije, ja sam prestao raditi na sebi. Dode trenutak kada vidiš svu uzaludnost napora. Učinio si sve što možeš, a ništa se ne događa. Učinio si sve što je ljudski moguće. Što drugo onda možeš učiniti? U čistoj bespomoćnosti, čovjek odbacuje svako traganje.

I onog dana kada je traganje prestalo, onog dana kad nisam tragao ni za čim, onog dana kad nisam očekivao da se nešto dogodi, počelo se događati.  Podigla se nova energija. To nije dolazilo iz nekog izvora. To je dolazilo ni iz čega i niotkuda i odasvud. Te sam noci postao prazan i postao sam pun. Postao sam nepostojeci i postao postojanje. Te noći sam umro i ponovo se rodio.

HANDS

Looking Dimitrijev image from the series "Omaggio a Leonardo" - calmly folded hands Mona Lisa without Giocondinog body, my heart drop - possibly due to peace and harmony that it creates an image in the perception-an Osho quote on your hands, hands that we provide to each other, or made with the bow in greeting. The latter is undoubtedly the girls in the photographs, because it teaches all of his inner being:

In the East, people greet clasped hands. In the West, so that we reach. What is the difference? When we greet someone with clasped hands, saying 'I bow to the divine in you. " In operation, there is nothing divine. In fact, the handling was created in order to convince the latter that is not hiding a weapon in his right hand, you are not neprijatelj.Pružajući right hand, shows that not keep anything in her "I'm not your enemy." At best, it means it. Also, we confirm that we have equal status with those handled. But in fact there is no mystery, it is the only strategy, pure diplomacy. The right hand is dangerous, it can hold a weapon, so if your eyes are not convinced that there is nothing in it, if not to touch, feel, in us will have doubts that we could have deceived the other party. Handling the West developed from distrust. Western historians now agree that this is the origin of handling. But when we adore each other with clasped hands, to lead us in a completely different level.