Petak, 09 Ožujak 2012 23:33
Tamannu
MOĆNE MILOSRDNICE
U Tibetu postoji drevno vjerovanje prema kojem sve žene koje steknu natprirodne moći postaju strašne boginje poznate pod zajedničkim nazivom Dakini. Ovo vjerovanje izvrsno oslikava priča o Ghantapi, velikome znalcu kojeg u Tibetu jako cijene. On je u 9. st. p. Kr. boravio na redovničkom sveučilištu u Nalandi gdje je za svoju partnericu i obrednu ženu uzeo kćer lokalne prostitutke. Međutim, kako su redovnici obvezani zavjetom celibata, ovi su njegovi postupci izazvali javni skandal. Kada se suočio sa svojim kršenjima redovničkih pravila, Ghantapa i njegova supruga uzdigli su se u zrak te pretvorili u božanstva Chakru Samvaru i Vajru Dakini. U tibetanskom jeziku poznate kao khangro-ma (zračne lutalice), strašne Dakini vrlo se često spominju u književnosti reda nyingma-pa, gdje se govori o tome kako mogu letjeti zrakom poput anđela i prenositi mudrace na velike udaljenosti. Kao supruge ili „mudrosne partnerice“ vrhovnih Buddha, Dakini posjeduju povjerljivo znanje stečeno iz prve ruke o posebnim mantrama, prakticiranju joge i ezoteričnim obredima. Stoga su se veliki znali približavali Dakinijama kako bi naučili tajne tehnike i obrede kojima bi stekli nadljudske sposobnosti opažanja i neopisive moći.
Više...
Nedjelja, 04 Ožujak 2012 17:04
Tamannu
Joga sanjanja - Aro gTer
Trećinu života provedemo spavajući pa se čini svrsishodnim iskoristiti to vrijeme na najbolji mogući način. Ako nam je praksa uslijed ritma života samo formalna, onda joj posvećujemo tek mali djelić svakodnevnice, a posvetiti se nečemu istinski krucijalno je za svakoga koji živi i radi; pogotovo na Zapadu imamo malo vremena. Zbog toga se i podučava joga sanjanja – važno je iskoristiti taj segment trećine. Postoje mnoge škole joge sanjanja. Ovdje će biti riječi o jednoj tibetanskoj metodi koja koristi tri sloga, ne zahtijeva financijske investicije, ne potrebuje specijalne trenere ili škole lucidnog sanjanja, izvediva je i vrlo individualno podesiva.Ova tri sloga predstavljaju zapravo tri različite prakse. Prva se naziva a-chung, ili „malo a“ vokal je kratak i lagano se „uzdiže“. A-chung je umnogome zajednička svim tradicijama, no slog u sredini – bijeli A – posebna je forma, tipična za Aro gTér, školu koja se bazira na Dzogchen praksi, onoj koju je S. Rinpoche tako lijepo opisao u Tibetanskoj knjizi o življenju i umiranju. Karakterizira ju neobična jednostavnost, porijeklo joj je ne-redovničko, a umnogome je podobna za individualan rad. Aro na tibetanskom znači „okus primordijalnog A“, koji je glavni vokal (mada se govori o „slogu“) u Vajrayana budizmu, a gTér je tibetanski fonetski zapis terme odn. otkrivenja, koje je pak (pogotovo od 19. st.) čvrsto vezano za žensku energiju. Za ovu školu tipičan je i posljednji, treći slog joge spavanja - A’a’a: donekle nalik slogu Om – A je obješeno, a dodatni a-chung također „vise“ na dnu. Izgovara se silaznim glasom i otegnuto. Sve ovo povezano je sa subatomskom strukturom bića (tiglés), a to su esencije elemenata (zemlja, vatra, zrak, voda, prostor). Govoreći o spavanju, nikada ne kažemo da se prikradamo spavanju, ili da se penjemo na spavanje, nego zapadamo u san.
Više...
|
Srijeda, 30 Studeni 2011 23:38
Tamannu
Phowa 
Kaže se da umiremo kako smo i živjeli.
Možda bismo mogli okusiti umiranje da bismo usmjerili svoj život.
Kada umremo, zalazimo u novi, nepoznati svijet. A taj nas svijet može zaplašiti, utjerati nam strah u kosti stoga što iskustva tog svijeta ne nalikuju našim iskustvima , a opet – slični su kao jaje jajetu" And here and now. " U tibetanskom budizmu, phowa se meditacija – kao jedna od šest joga velikog majstora Narope – smatra najdjelotvornijom i najdragocjenijom praksom koja nas priprema za smrt. Phowa doslovno znači „Prijenos svijesti“ u momentu smrti. To je temeljna praksa Bardo ciklusa, tranzicijskog iskustva na rubu ovog i sljedeće života. Inicijacija je učenje, tj. vođenje pomoću mantre i tantričkih metoda disanja i vizualizacije o tome kako dospjeti na Vrhovni put oslobođenja sebstva od iluzornog svijeta samsare.To je metoda s ciljem promjene iskustva smrti, što neminovno dovodi do vrata oslobađanja. Inicijacija u phowu smatra se neposrednim putem k oslobođenju jer – ukoliko je se pravilno i predano prakticira - otvara kanale svijesti koji u momentu smrti dovode do stanja koje se zove „Čista Zemlja“, odakle je – tada bez prepreka i spoticanja – prosvjetljenje moguće.
Tibet je jedina zemlja na svijetu koja je svoj um i promišljanja usmjerila na unutrašnje blago. Niti u jednoj drugoj nije bilo toliko ekstenzivnog istraživanja u smjeru smrti, jer na Tibetu se prakticira tehnika nazvana Bardo, a to je proces koji počinje u onom trenutku kada osoba počinje umirati. Kroz svoju povijest, Tibet je bio i unutarnje hodočašće i hodočasnik. (Bilo je) na stotine i stotine hramova na Tibetu, no te hramove ne valja uspoređivati ni s čim, jer jedino "poslanje" tibetanskog hrama je istraživanje samoga sebe: osvijestiti sebe! Stoljećima se pronalazilo tisuću putova na kojima bi procvjetao unutarnji lopoč, a u njemu i kroz njega naše najdragocjenije blago… Čitav svijet će imati koristi od tog iskustva. A svijetu je to nasušna potreba. „ Om Mani Padme Hum“ The Great Path).
Više informacija o Phowa Retreat meditaciji - elementarnoj meditaciji bardo stanja, koja se održava sljedeće godine u Rimu, po drugi puta na Zapadu, od strane iniciranog majstora Zhu-Wang Cai-Kun Rimpochea od 21-26- veljače možete pronaći na:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Više...
Petak, 21 Listopad 2011 10:21
Tamannu
PRIJEMOSNICA
Prije tridesetak godina psiholog i praktičar budizma John Welwood skovao je termin „psihološke prijemosnice“ kako bi objasnio poteškoće s kojima se susreću meditanti, kako oni koji rade sami, tako i oni koji žive u budističkim komunama. Poteškoća se odnosi na česti prigovor odn. nezadovoljstvo meditanata kako im meditacija više ne donosi ono zadovoljstvo za koje se činilo da ga je donosila kada su bili mlađi ili tek započinjali s praksom. Eh, pa sad… S godinama i iskustvom, čovjek razabire monogo toga. Često – a da toga nismo svjesni – posežemo za prakticiranjem duhovnih praksi upravo onda kada se nalazimo u zoni psihološke prijemosnice, tj. kada želimo zaobići ili odgurnuti od sebe neriješena emotivna stanja, zaliječiti psihološke rane i stvoriti dojam da završavamo razvojne zadatke koje nismo priveli k kraju. Kada “psihološki premošćujemo”, koristimo se induciranim osjećajem svjesnosti ili oslobođenja kako bismo sami sebi razumno objasnili nedozreli plod transcedencije (premature transcendence) ; Koristimo se čak i apsolutnom istinom da bismo umanjili i relativizirali vlastite potrebe, a prirodno je da one idu “u paketu” sa psihološkim i razvojnim disfunkcijama.
I – kao što rekoh – dok smo bili mladi i u zanosu, nesvjesni “prijemosnice” ekstatično smo pocupkivali umom. Ne vjerujem da u tome ima ičeg neoprostivog, ali ima nedorađenog posla. Rad na osvješćivanju prijemosnica čini se vrlo bitnim. Bilo da smo mladi ili stari.
Više: http://www.huffingtonpost.com/lewis-richmond/does-meditation-still-wor_b_900643.html
|
