Ishodišta Martinovih kultnih atribucija izviru
u početku zimskoga godišnjega ciklusa, a u keltskom kalendaru godina je razdijeljena na dva dihotomijska godišnja ciklusa – ljeto i zimu, u okviru čega zimski period započinje 1. studenoga kada nastupa zima Samain
(keltski Samuhin), koja je obilježena duhovnim dodirima sa svijetom mrtvih iz subterraneusa. U kontekstu navedenoga autorica podsjeća da ono što je Samain na irskom području, to je Hallowe’en na engleskom, a pod utjecajem keltske tradicije štovanja mrtvih, od 8. stoljeća kršćanstvo prihvaća 1. studenoga kao dan spomena na sve svece (Svi sveti). Dakle, sv. Martin dovodi zimu, a hladno i mračno vrijeme stavlja pod svoju zaštitu, simbolički šireći ogrtač koji u isto vrijeme diferencira svijet živih od svijeta mrtvih, a unutarnja bjelina Martinova ogrtača ne evocira samo zimsku bjelinu nego najavljuje ulazak u svijet mrtvih.
Kelti skupni naziv za plemena i narode koji su živjeli na sadašnjim područjima Velike Britanije, Irske, Belgije, Francuske i Švicarske, a miješajući se s ostalim narodima stigli su potom i do Panonije. U kopnenom dijelu zapadne Europe bili su poznati pod imenom Gali, a područje njihovog naseljavanja Galija. U klasično antičko doba su Rimljani u doba republike imali prve dodire i sukobe s Keltima već u sjevernoj Italiji, gdje su su se keltski Gali u 6. i 5. stoljeću pr. Kr. naselili sjeverno od rijeke Pada (Po). Keltska plemena imali su tri glavne klase:ratnike, druide i ratare.
