1earth1spirit

 21.03.1953.

se dogodilo. Ono što će Osho nazvati sastankom sa smrću i Bogom: Radio sam tijekom mnogih života,  radio sam na sebi, borio se, cinio sve što može da se cini - a ništa se nije dogadalo. Sada razumijem zašto se ništa nije dogadalo. Sam taj napor je bio prepreka, same ljestve su spriječavale , sam nagon za traganjem je bio prepreka. Ne da covjek može dospjeti bez traganja. Traganje je potrebno, ali onda dode trenutak kada traganje mora biti odbačeno. Čamac je potreban da bi se prešla rijeka,ali onda dode trenutak kada morate izaći iz camca i potpuno zaboravite na njega i napustite ga. Napor je potreban, bez napora ništa nije moguce. A takoder, jedino sanaporom, ništa je moguce.Upravo pred dvadesetprvi mart 1953, sedam dana ranije, ja sam prestao raditi na sebi. Dode trenutak kada vidiš svu uzaludnost napora. Učinio si sve što možeš, a ništa se ne događa. Učinio si sve što je ljudski moguće. Što drugo onda možeš učiniti? U čistoj bespomoćnosti, čovjek odbacuje svako traganje.

I onog dana kada je traganje prestalo, onog dana kad nisam tragao ni za čim, onog dana kad nisam očekivao da se nešto dogodi, počelo se događati.  Podigla se nova energija. To nije dolazilo iz nekog izvora. To je dolazilo ni iz čega i niotkuda i odasvud. Te sam noci postao prazan i postao sam pun. Postao sam nepostojeci i postao postojanje. Te noći sam umro i ponovo se rodio.

BLAGOSLOVLJENO BUĐENJE OSTARE

Sutra, 20. ožujka u 6:20 212. nastupa proljetni solsticij. Svake godine za Ostaru tj. za sam početak proljetnog suncostaja počinje se – barem u neopaganskim krugovima – raspredati o Boginji proljeća, čije ime je Eostre, Ēostre; Ēastre; *Ôstara. I dan-danas, proljetni se suncostaj vezuje za ovo ime. Iako u znanstvenim krugovima opasno pobijana, u indogermanskom kontekstu ime je ove Boginje dokazivo i dokazano. Na staroindijskom korijen je riječi usastara, a odgovarajuća je Boginja Us(h)as, ime koje se najčešće spominje u Rig-vedama. Njoj odgovara litvanska Ausrine, Boginja praskozorja, koju susrećemo u mnogim mitovima. Naziva se još i dughtar dieve (kći neba). Srodne su joj i grčka Eos te rimska Aurora koja je kasnije postala mater matura (Jutarnja majka). Engleski Easter i njemački Ostern (Uskrs) nesumnjivo su jezično povezani s imenom Ostara, no ovo se ime spominje samo u jednom pisanom dokumentu: u Temporum Ratione iz 8. st, a potpisuje ga redovnik Beda Venerabilis iz Northumbrije, područja današnje Sjeverne Engleske i Jugoistočne Škotske. U Bede nalazimo da je Eostra poznata i kao Eostremonth – April mjesec, a ime je dobila upravo po anglosaksonskoj boginji Eostre. U romantičarskom zanosu, Jacob Grimm tvrdi da je u usmenoj predaji dobio potvrdu o postojanju te Boginje na području Njemačke, no pisani znanstveni dokazi i dalje izostaju. Zanimljivo je da se Eostre uopće ne spominje u germanskoj mitologiji, te da je – usprkos tvrdnjama da se radi o nordijskom božanstvu – nema niti u Eddi (nordijskom mitu). Pisano dokazana ili ne, Ostara je kao jedan od blagdana utisnula dubok trag u ritualima proljetnih slavlja, a značenjski ju možemo izjednačiti sa „Stvaranjem, oplođivanjem, začečem zemlje“ (os: usne-krilo-zemlja-rođenje-postanak; tar – začeće. )

IMBOLC - OIMELC

Imbolc je blagdan kojem pripadaju mnoga imena, ovisno o kulturi i geografskom području. Na irsko-galskom jeziku, naziva se i Oimelc, što prevedeno znači „ovčje mlijeko“. Etimologijski, mogao bi značiti preteču nadolazećem skončanju zime, kada kod ovaca počinje laktacija prije no što okote janjad (a to može varirati, 14 dana prije ili nakon početka veljače). Očigledno se percepcija odnosi na zapadnoeuropsku i atlantsku blagu klimu, pa bi se u tom ključu mogao čitati i kao Blagdan pastira, usporediv s rimskim blagdanom Februa kao i s Luperkalijama. Po prvom prazniku februar je dobio i ime, od februarius – onaj koji pripada čišćenju, mjesec čišćenja! Osim „ovčjeg mlijeka“, Imbolc na irskom znači i „u trbuhu“ (i mbolg), te time opet upućuje na bremenitost ovaca, dočim valja napomenuti da keltski jezik terminom i mbolg označava i proljeće. Imbolc je svakako jedan od glavnih blagdana pretkršćanskog keltskog kalendara, a povezan je i s ritualima plodnosti, što se kasnije – nakon kristijanizacije – transferiralo na Dan svete Brigit,

„Reci mi....

jedan od načina kojim si izolirao/la  sebe od drugih?“
Ovo je jedna od instrukcija koja se često koristi u sesijama i grupnom radu, na seminarima i radionicama metode kliringa (Mind & Emotional Clearing po Charlesu Berneru) kada se želi sudionika/cu  potaknuti  na razmišljanje i istraživanje ne bi li osvijestio/la svoje osobno ukorijenjene  šablone zatvaranja prema Drugom tj. drugima. Do određene se mjere svi mi – zbog ovih ili onih razloga – u nekom trenutku ili ovisno o uvjetima „sklupčamo“ pred tim Drugim. Nerijetko time opustošimo odnos s okolinom i utonemo u osjećaj usamljenosti i samoće. Samoća sama po sebi može itekako biti plodonosna ukoliko označava vrijeme inkubacije neke nove ideje, kreacije ili iskoraka u vlastitom životu. No ukoliko nismo vični navigirati vlastitu samoću, ona nam može postati ljuti neprijatelj. A usamljenost je – prema Desimiru D. Ivanoviću – „ujedno i najkraći put u besmisao“. Prema njegovim riječima, odsustvo osobne misije, životnih ciljeva i prioriteta neminovno osobu vraća u stanje prvobitnog kaosa i konfuznih životnih vrtloga, koji na kraju poprime destruktivni i autodestruktivni smjer.