1earth1spirit

ČOVJEK OD MILIJUN GODINA I JA

potrebni smo jedno drugom:

Jakov  se hrvao na gazu preko rijeke Jabok (Knjiga postanka, 32:24-29). Hrvao se cijelu noć s čovjekom, iako je jasno da je u borbu uključeno biće snažnije od čovjeka. Hrvao se sa svojim daimonionom,  ili anđelom, ili bogom. Hrvao se s onim Drugim. Navodi se da je Jakovljev protivnik ranio Jakova kada je shvatio da ga neće nadvladati. Iščašio mu je bedro pri zglobu. No Jakov se nastavio boriti. Na koncu biće kaže: «Pusti me jer zora sviće.» No Jakov mu uzvraća: «Neću te pustiti dok me ne blagosloviš», iako do sada mora biti jasno da je  - kada se dođe do onog nepoznatog Drugog -  teško znati tko koga odbija pustiti. Na kraju ono popušta i upita Jakova za ime. Kada Jakov kaže svoje ime, nepoznati mu daje novo ime – «jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si ih». I tada Jakov postavlja pitanje koje preokreće priču: „Reci mi, molim te, svoje ime!“ Jakov je želio znati tko se s njim hrvao, tko ga je ranio, tko mu je dao novi identitet. Iako nepoznati nikada nije odgovorio, to je ključno pitanje koje se mora  stalno postavljati. To je mitološko pitanje: tko je nepoznati koji  me zgrabio i što želi od mene?