1earth1spirit

 BAUL - tragalac za adar manushijem 

Bauli su benglaski mistični pjesnici i glazbenici, nomadi  i pustinjci koji su među rijetkima uspjeli očuvati svoje drevno nasljeđe u cijelosti. U rodnom ih Bengalu smatraju luđacima jer žive kao pustinjaci (riječ Baul potječe iz sanskrtskog korijena vatul što znači "lud, opijen vatrom".  Hodaju uokolo noseći male bubnjeve ili jednostavne žičane instrumente te posjećuju hramove, farme, gradove, ne noseći na sebi ništa drugo doli krpe. Osho je za Baula govorio: On nije nit hindus, ni musliman, ni kršćanin, ni budista. On je ljudsko biće i ništa više. Njegova je pobuna potpuna. On ne pripada nikome: jedino samome sebi. Živi na ničijoj zemlji: nema svoju dovmovinu, nema religiju, nema svete spise. Njegova pobuna seže dalje od pobune zen učitelja jer oni, makar formalno, prpadaju budizmu, klanjaju se Budi. Formalno imaju i svete spise - njihovi sveti spisi naravno osuđuju svete spise, ali ipak ih imaju. Makar imaju svete spise za paljenje. Bauli nemaju ništa - namaju svete spise, čak niti one za paljenje; nemaju crkvu, ni hram, ni džamiju - nemaju ništa pod milim bogom. Baul je čovjek koji je uvijek na putu.

BORN AGAIN- šamani i gChod 

Senzacija ponovnog rođenja ili "born again" efekt zajednički je moment mnogim religijama i duhovnim praksama. Šamani, primjerice, prije no što sustignu stadij u kojem susreću duhove-pomoćnike, moraju proći kroz mukotrpni proces u kojem sebe vide kao kostur. Iako niti jedan šaman ne može objasniti na koji način to točno sebe vidi kao kostura, u mogućnosti je da svoj mozak dovede u vezu s natprirodnim; jednostavno tako da se "dogodi" da sa sebe skine slojeve korporalnog, tjelesnog: krv i meso, sve dok na kraju ne ostane ništa drugo - samo kostur.

Ako postoji još zemaljskih ljudi
Onih iskonskih ,pravih pustinjskih duša
O narodu ovome neka svatko prosudi
U uvjetima vremenskim gdje caruje suša ...

Kažu kako pleme primitivno misli
Jer ne zna za tehniku i zvukove mašine
I u spilji drevnoj svi su se stisli
Tijela prekrivenog talogom prašine...

Pismo je u slikama, neobičnih boja
Cijela povijest zapisana nečijom rukom
Prekriva ju crvenilo u nekoliko sloja
Nanešeni možda u starosti i mukom ...

Ishodišta Martinovih kultnih atribucija izviru

u početku zimskoga godišnjega ciklusa, a u keltskom kalendaru godina je razdijeljena na dva dihotomijska godišnja ciklusa – ljeto i zimu, u okviru čega zimski period započinje 1. studenoga kada nastupa zima Samain

(keltski Samuhin), koja je obilježena duhovnim dodirima sa svijetom mrtvih iz subterraneusa. U kontekstu navedenoga autorica podsjeća da ono što je Samain na irskom području, to je Hallowe’en na engleskom, a pod utjecajem keltske tradicije štovanja mrtvih, od 8. stoljeća kršćanstvo prihvaća 1. studenoga kao dan spomena na sve svece (Svi sveti). Dakle, sv. Martin dovodi zimu, a hladno i mračno vrijeme stavlja pod svoju zaštitu, simbolički šireći ogrtač koji u isto vrijeme diferencira svijet živih od svijeta mrtvih, a unutarnja bjelina Martinova ogrtača ne evocira samo zimsku bjelinu nego najavljuje ulazak u svijet mrtvih.