1earth1spirit

Prije nego li će Liriana upoznati ljepotu kristalnoga svijeta, prošla je još jednu inicijaciju, tako je barem doživljavala mirišljavi svijet eteričnih ulja .Aromaterapija. Ne samo što joj je bila ponuđena jedna nova čarolija, kroz dodir je počela prihvaćati i vlastitu tjelesnost.Tijekom odrastanja nije imala nikakvih problema u dodirivanju tuđeg tijela, bilo ono zdravo ili narušeno bolešću, međutim, u vlastitoj koži često joj je znalo biti pretijesno. Uz taj osjećaj, nije se mogla oteti dojmu kako je svi ljudi i doživljavaju samo kroz izvanjsko, tako da je duša s vremenom tijelo počela doživljavati kao zaštitni zid, pa je kao takvo bilo i tretirano.

Kuća je već na prvi pogled djelovala neobično.Kao da je bila sastavljena od tri potpuno različita građevna materijala.Međutim, najneobičniji dio bili su sami stanari,točnije stanarke.

Tri sestre, koje već godinama nisu međusobno komunicirale,čak bi se moglo reći kako su u zaboravu pohranile sjećanje na vlastito sestrinstvo.

Podrumski prostor je bilo tamno, zamračeno mjesto, prepuno paučinastih niti, tek bi se s vremenom gruba tkanina od koje je bio sačinjen zastor pomaknula, odajući kako u toj prostoriji netko živi.Kada bi slučajni prolaznik i svrnuo pogled prema kući, taj dio ostao bi nevidljiv, nepostojeći.U tom prividnom nepostojanju, živjela je prva sestra, Lana.

Stan je sličio krtičnjaku. Razbacane gomilice svakojakih stvari, većinom iz njezine prošlosti, po kojima bi rovarila svakodnevno ni sama ne znajući zašto, ali to je bio njezin svijet. Pretraživala bi po starim albumima, razgledavala slike, pokušavajući povezati likove sa slika, gubeći se u vrtlogu prošlih vremena. Na ovome mjestu, postojala je samo prošlost, ovdje i sada bio je nepoznati pojam, a budućnost je bila tabu tema.

Zatvorila su se vrata njene male sobe i mama je otišla, zazivajući tatu da je pričeka.

Otputovali su na par dana, bit će sama cijeli vikend i duže. Bio je 3. prosinca, imala je 18 godina.

Udobno se namjestila u svom krevetu, uzela ''Gričku vješticu'' i nastavila je čitati.

Sve je bilo baš onako kako treba: mir, vani početak prosinca, bijele magle i zima u svom kraljevsko zimskom ruhu caruju planetom, a Light leži u svojoj sobi, sama, sa knjigom u rukama.

I dok je čitala kako Nera, prerušena u vješticu, prvi put susreće Sinišu i dok je čitala sve te vatrene riječi, krilati prijatelj se polako spustio i pomilovao njene lijepe zelene oči.

Između tihog uzdaha, između tanke crte stvarnosti i sna, ušla je u plavu šumu neobičnih cvjetova, neobičnog drveća i neobičnih bića.

U gradskoj knjižnici vladala je  gužva.Sa svih strana svijeta pristizale su knjige raznih sadržaja.Ništa neobično,rekli biste, ali za mene je taj dan bio kao rođendan.Po prvi puta izaći ću na vidjelo dana, i osim samog kreatora i njegovih pomoćnika, vidjet će me čitav svijet.

 Ispričat ću vam tijek moga nastajanja.

 Još dok sam onako, neuobličena plahutala  eonima kozmičkog beskraja, stvorena sam u nepisanom obliku.Moja svjetlosna slova bila su čitljiva anđeoskoj energiji, ali ljudima  ne.

Liriana tone u san.Dan je bio naporan, ljudi kao da su poludjeli.Svijet izvana počeo se urušavati,ali još žešćom brzinom urušavao se i njezin unutarnji svijet. Temelji izgrađeni na klimavim nogicama,očito.Nešto nije bilo kako treba.Prije nego li utone u san, preispituje svoju dušu,i po prvi puta osluškuje odgovor.Osjeća, Netko postoji.

I pomoć pristiže.

Ništa ne sanja,ali je budi lagano dozivanje: Lirana… Liriana… probudi se,vrijeme je!

U prvi mah nije vidjela ništa,još onako bunovna,osjeti nečiju prisutnost.na vratima spavaće sobe.Kao u omaglici, stajao je ženski lik,odjeven u svilenkasto snježnu bijelu tuniku.

Od djetinjstva je često postavljala pitanja odraslima nerazumljiva i teška za odgovoriti. Što je bilo, kada ničeg nije bilo? I tome slično, na što naravno, nitko nije ponudio njezinoj duši prihvatljiv odgovor.Nedobivanje vanjskog odgovora stvaralo je čudan osjećaj frustriranosti,jer često bi intuitivno dobivala znakove koje je samo morala protumačiti na njoj poznat način, ali je po tom pitanju rijetko nailazila na sugovornike zainteresirane da istražuju i prenesu svoje iskustvo drugim ljudima.Znala je za sebe misliti kako je kao Pale sam na svijetu,što ju je na jedan osoben način i usmjerilo na unutarnju potragu.

 Ponovno uplovljavanje u Reiki energiju, donijeti će Liriani još novih iskustava.Jedno od najljepših vizija popraćenih stihovima upravo se sprema projedriti kroz njezinu dušu.